Za većinu mladih sloboda izražavanja ne počinje u zakonima, nego u svakodnevnom životu. To je pitanje da li će javno iznijeti mišljenje, kritikovati odluku, postaviti pitanje ili pokrenuti inicijativu u svojoj zajednici. Upravo iz takvih promišljanja nastao je dokument Preporuke mladih za donosioce odluka: zaštita slobode izražavanja i jačanje demokratskog prostora u Bosni i Hercegovini.

Preporuke su namijenjene institucijama u Bosni i Hercegovini, dolaze kao rezultat dvogodišnjeg rada mladih ambasadora i ambasadorica slobode izražavanja u okviru projekta HUB za zaštitu slobode izražavanja, koji provode Udruženje Ja bih u EU i WUS Austria, uz finansijsku podršku Evropske unije u Bosni i Hercegovini. Obuhvataju pet prijedloga koji se odnose na obrazovanje, pravosuđe, transparentnost medija, bolju zaštitu od online uznemiravanja te borbu protiv mizoginije, seksizma i rodnih stereotipa.

Prekinuti šutnju

Za Armina Husića, mladog ambasadora slobode izražavanja iz Banje Luke, priča o slobodi izražavanja nije počela radom na preporukama, nego mnogo ranije - uz rečenice koje je često slušao tokom odrastanja.

"Ne talasaj. Ne mora se sve prokomentarisati. Zatvori prozor kad se nešto glasnije komentariše."

Upravo zbog takvih poruka, kaže, odlučio je prekinuti obrazac šutnje koji se prenosio s generacije na generaciju.

"Promjena koju sam napravio za sada je samo individualna. Ne vidim da se ona pretjerano odražava na zajednicu. Ali ja nisam jedini. Ja vjerujem da i u Brezi, i u Banjoj Luci, i u Zenici, Travniku, Mostaru, Sarajevu, u svakom gradu ima bar sto ljudi koji osjećaju potrebu da ono o čemu promišljaju, stavove koje baštine, iskažu i da se toga ne boje", poručio je Husić.

Za njega sloboda izražavanja ne završava onog trenutka kada neko javno iznese svoje mišljenje. Ona podrazumijeva i institucije koje štite onoga ko govori u javnom interesu. Zato predlaže uvođenje obavezne edukacije sudija, tužilaca i drugih zaposlenih u pravosuđu o zaštiti slobode izražavanja, pritiscima na medije i prepoznavanju SLAPP tužbi.

"Ako nemamo objektivne i slobodne medije, javnost će ostati uskraćena za informacije koje se tiču rada pravosuđa. Ako novinar mora da strijepi od SLAPP tužbe ili tužbe za klevetu, bit će ograničen da pravovremeno i na adekvatan način obavijesti javnost o tome šta pravosudne institucije rade", smatra Husić.

Sloboda izražavanja od školskih klupa

Ipak, zaštita slobode izražavanja ne počinje onda kada neko završi na sudu, već mnogo ranije, u učionici. Upravo zbog toga Lejla Fišek, mlada ambasadorica slobode izražavanja iz Breze, zalaže se da se medijska i informacijska pismenost uvede u obrazovni sistem - ne kroz novi školski predmet, nego kroz sadržaje koji bi bili integrisani u postojeće nastavne planove.

"Predlažemo da se na časovima jezika analiziraju određeni medijski tekstovi, da se na časovima historije analizira propaganda u nekim ključnim historijskim periodima, da se na časovima informatike uči kako funkcionišu algoritmi", kaže Fišek. Kao primjer navodi predmet Demokratija i ljudska prava, u kojem se, kako kaže, o slobodi izražavanja uči bez stvarnog razumijevanja.

"Ne tražimo novi predmet ni nove udžbenike. Potrebna je samo obuka nastavnog osoblja da se određena nastavna cjelina posveti medijskoj pismenosti", objašnjava zašto njena preporuka ne bi trebala naići na ozbiljne prepreke.

Kada stereotipi zamijene argumente

Za Hanu Čengić, projektnu menadžericu Udruženja JaBiHEU, sloboda izražavanja podrazumijeva i javni prostor u kojem ljudi mogu govoriti bez straha od diskriminacije i uznemiravanja.

"Kada se želi osporiti nešto što je rekao muškarac, osporava se njegov argument. Kada se želi diskreditovati žena, govori se o njenom izgledu, bračnom statusu ili nečemu potpuno nepovezanom s onim što je rekla. Ako žene moraju razmišljati hoće li javno istupiti jer zbog toga mogu trpjeti posljedice i uznemiravanje, onda nemaju jednake uslove da izraze mišljenje i aktivno djeluju u društvu", kaže Čengić.

Zato mladi predlažu izradu jasnih smjernica za sprečavanje mizoginije, seksizma i rodnih stereotipa u medijima, oglašavanju i promotivnim sadržajima. One ne smiju ograničiti slobodu, već, kako navode, unaprijediti odgovorno izvještavanje i zaštititi dostojanstvo svih građana i građanki.

Ko oblikuje javni prostor?

Javni prostor danas ne čine samo tradicionalni mediji. Sve veću ulogu imaju i društvene mreže i druge digitalne platforme na kojima građani svakodnevno dolaze do informacija. Upravo zato mladi traže usvajanje zakona o transparentnosti vlasništva nad medijima i uspostavljanje jedinstvenog javnog registra za cijelu Bosnu i Hercegovinu. Smatraju da građani imaju pravo znati ko stoji iza medija koje prate, jer je to preduslov za razumijevanje informacija koje do njih dolaze.

Istovremeno, upozoravaju da na digitalnim platformama ljudi mogu biti izloženi dugotrajnom uznemiravanju čak i kada nisu direktno imenovani. Ponavljajući detalji i kontekst često su dovoljni da njihova okolina prepozna o kome je riječ. Kako zakoni ne pružaju dovoljno jasnu zaštitu u takvim slučajevima, mladi predlažu izmjene kojima bi indirektna identifikacija i psihičko uznemiravanje bili eksplicitno definisani kao oblici povrede prava ličnosti.

Objava preporuka kao prvi korak

Objavljivanjem preporuka posao mladih ambasadora i ambasadorica nije završen. U narednom periodu dokument će biti predstavljen nadležnim institucijama. Njegovi autori vjeruju da promjene neće doći samo kroz zakone. Pozivaju i druge mlade ljude da im se pridruže, uvjereni da se demokratski prostor ne gradi samo zakonima, nego i spremnošću ljudi da javno govore, postavljaju pitanja i pokreću promjene u svojim zajednicama.

Ovaj članak je kreiran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruženja “Ja bih u EU” Sarajevo i World University Service (WUS) Austria i ne predstavlja nužno stav Evropske unije.