Ako riječi mogu raniti, informacije mogu zavesti. U digitalnom svijetu, gdje mladi danas najčešće traže odgovore, sve je teže razlikovati istinu od manipulacije. Upravo o toj tankoj granici između činjenica i dezinformacija, slobode izražavanja i odgovornosti, govori mlada aktivistica iz Broda, Romana Balatunović (24). Kao studentica prava i jedna od četrdeset mladih ambasadora za zaštitu slobode izražavanja, nastoji se snaći u preplavljenom medijskom prostoru i to znanje prenijeti vršnjacima.

"Mladi danas većinu informacija dobijaju preko društvenih mreža, često bez provjere izvora. Svaki portal nudi svoju verziju priče, a dezinformacije se predstavljaju kao činjenice. Djeluju uvjerljivo i zato su opasne."

Naslov kao prvi znak upozorenja

U edukativnom i mentorskom procesu osnaživanja mladih aktivista, prepoznavanje dezinformacija je, kaže Romana, jedna od najvažnijih lekcija.

"Obično prvo gledamo naslov i pitamo se da li je tačan. Naslov je primamljiv, napisan da privuče klikove. Dešava se da je već u naslovu informacija pogrešna, a ako ne poznajete temu, lako joj povjerujete."

Tako nastaje začarani krug - laž se brzo širi, reakcije se gomilaju, a u komentarima punim nasilnih i uvredljivih sadržaja nestaje prostor za odgovornu raspravu.

"Mislim da bi mladi o medijskoj pismenosti trebali učiti već u osnovnoj školi, jer je sa starijim generacijama teže raditi na tim temama" - kaže Romana.

Šta publika rijetko vidi

U sistemu formalnog obrazovanja ove lekcije dolaze kasnije. Zato je posjeta redakciji Radiotelevizije Zenica za mnoge mlade prvi pravi susret s novinarstvom i izazovima koje ono nosi. Razgovori s novinarima otvaraju pitanja kako u moru informacija prepoznati pouzdan izvor, zašto neke vijesti nikada ne dođu do publike i koliko vremena i provjera stoji iza jedne tačne vijesti. To nisu samo Romanine dileme - imaju ih mladi širom Bosne i Hercegovine.

"Naučili smo da je važno provjeriti ko je prvi objavio neku informaciju - da li je to kredibilan medij ili neko ko na društvenim mrežama širi lažne vijesti" - kaže Džejla Škiljo (23), mlada ambasadorka zaštite slobode izražavanja iz Tešnja.

Između regulative i prakse

U digitalnom okruženju vijesti se često prate kroz naslove, notifikacije i kratke video-isječke. Zbog toga je sve manje prostora za kontekst i provjeru. Informacije se prihvataju kao činjenice čak i kada iza njih ne stoje provjereni izvori. Senzacionalizam je u prvom planu, a provjera izvora i odgovornost medija ostaju po strani.

Dok Evropska unija kroz propise poput Akta o digitalnim uslugama i Evropskog akta o slobodi medija uvodi jasna pravila o transparentnosti i odgovornosti u digitalnom i medijskom prostoru, Bosna i Hercegovina još nema jedinstven sistem koji bi ta pravila dosljedno primjenjivao. Zbog toga se informacije često šire bez jasno definisane odgovornosti.

Na tu razliku između pravila i stvarnosti ukazuje i Romana. Kaže da se znak da s nekom informacijom nešto nije u redu često krije u impresumu, ali da ga publika rijetko provjerava. "Danas postoje portali bez ikakvih podataka o uredništvu ili vlasništvu, a njihovi sadržaji se dijele kao da su činjenice. Ako ne znate ko stoji iza informacije, ne znate ni kome vjerujete."

Nepovjerenje u informacije nije samo pitanje ličnog osjećaja, već i posljedica slabosti u medijskom prostoru. To pokazuje i istraživanje "Mapiranje informativnih web-portala u Bosni i Hercegovini - presjek stanja u 2025. godini", koje su predstavili UNESCO i Vijeće za štampu i online medije u BiH. Od ukupno 488 informativnih portala u zemlji, samo 40 posto ima u potpunosti popunjen impresum, što građanima otežava da razlikuju pouzdane izvore od manipulativnih sadržaja.

Mladi ističu da se dezinformacije često ne prepoznaju zato što djeluju uvjerljivo, a ne zato što su loše napisane. Algoritmi na društvenim mrežama favoriziraju sadržaje koji izazivaju reakciju, a ne one koji su provjereni. U takvom okruženju mijenja se i uloga publike - od pasivnog primaoca informacija do aktivnog učesnika u njihovom širenju. Svaki klik, dijeljenje ili komentar produžava život informacije, bez obzira na to da li je tačna. Upravo zato mladi, kao najaktivniji korisnici digitalnih platformi, mogu prvi prepoznati dezinformaciju, ali i zaustaviti njeno širenje.

Ovaj članak je kreiran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruženja “Ja bih u EU” Sarajevo i World University Service (WUS) Austria i ne predstavlja nužno stav Evropske unije.