U Brčkom, četrdesetak srednjoškolaca razgovara o slobodi izražavanja, ali i njenim granicama. Zašto je važno da se glas mladih čuje u javnom prostoru? Kako govoriti otvoreno, bez straha da će riječi biti pogrešno shvaćene ili da će ih neko zloupotrijebiti? I gdje prestaje sloboda, a počinje odgovornost?

Pitanja se nižu brzo i bez zadrške. Mladi govore o školskim inicijativama, objavama na društvenim mrežama i osjećaju da se njihov glas često zanemaruje.

Među učesnicima rasprave izdvaja se Fatma Tanjić (18), učenica Ekonomske škole, koja govori i o odgovornosti mladih.

"Mi mladi želimo biti aktivniji, sve hoćemo, ali kada treba da se borimo za sebe, često pomislimo: šta ja mogu sam promijeniti? Kao da se bojimo da će neko pokazati prstom i reći - vidi, samo se ona izdvaja."

Taj osjećaj nesigurnosti često vodi ka povlačenju iz javnog prostora. Umjesto da otvoreno iznose stavove, mladi često biraju šutnju - posebno na internetu, gdje se riječi lako izvuku iz konteksta i postanu povod za osudu ili napad. Upravo na toj granici između ličnog stava i odgovornosti, Fatma prepoznaje vlastito iskustvo.

"Naučila sam da je važno znati kada iznijeti svoje mišljenje, a kada zastati. Riječi mogu povrijediti nekoga ili učiniti da se osjeća manje vrijednim, posebno u online komentarima."

To je samo moje mišljenje

Tema brzo izlazi iz lokalnog okvira, jer se pitanja koja otvara ne tiču samo jedne škole ili jednog grada. Rečenica "to je samo moje mišljenje" stalno se ponavlja. Nekima služi kao zaštita od kritike, a drugima kao način da se rasprava završi.

Te granice između mišljenja i odgovornosti, kroz konkretne primjere iz prakse, razmatrali su i studenti prava na Univerzitetu "Džemal Bijedić" u Mostaru. Radionica s advokatom Aleksandrom Jokićem pomogla im je, kaže studentica iz Jablanice Dženita Džafić (20), da shvate kako sloboda izražavanja ima svoje granice.

"Granica između slobode izražavanja i povrede prava nije uvijek jasna. Često zavisi od konteksta, namjere i posljedica. Ono što sam shvatila jeste da te granice ne služe da guše mišljenje, nego da zaštite druge ljude i njihovo dostojanstvo."

Gdje se povlači linija - pravosuđe u praksi

Iako zakoni u Bosni i Hercegovini predviđaju sankcije za govor motivisan nacionalnom, rasnom ili vjerskom mržnjom, broj pravosnažnih presuda je veoma mali u odnosu na broj zabilježenih slučajeva. To pojačava osjećaj pravne nesigurnosti i nejasnih granica u javnom govoru. Rekriminalizacija klevete u Republici Srpskoj dodatno zamagljuje te granice. Iako je predstavljena kao mjera zaštite ugleda i reputacije pojedinaca, brojni novinari, aktivisti i organizacije civilnog društva upozoravaju na njene negativne posljedice. One uključuju ograničavanje kritike i porast autocenzure, što mlade čini još nesigurnijim kada javno govore.

"Nekada su te granice toliko nejasne da predstavljaju izazov i za same sudove", kaže Dženita.

Do tog zaključka došla je kroz razgovore o praksi Evropskog suda za ljudska prava. U slučaju Jersild protiv Danske, Sud je razmatrao odgovornost novinara koji je u televizijskoj emisiji prenio rasističke izjave svojih sagovornika. Iako su te izjave bile uvredljive, Sud je zaključio da cilj emisije nije bio širenje mržnje, već njeno razotkrivanje.

U domaćem kontekstu, učesnici su primijetili da se neprimjereni oblici javnog izražavanja, uključujući i govor mržnje, mogu prepoznati u izjavama izabranih zvaničnika i nosilaca javnih funkcija. Takve izjave, saglasni su, mogu biti opasne jer dodatno produbljuju podjele i doprinose osjećaju nesigurnosti među različitim društvenim grupama. Zbog toga je važno da se rano prepoznaju i, prema mišljenju mladih učesnika, jasno označe kao neprihvatljiv model komunikacije u javnom prostoru.

Iako su vođeni u različitim formatima i u različitim dijelovima BiH, svi razgovori s mladima otvaraju ista o pitanje: kako govoriti slobodno, ali i odgovorno. Od dilema srednjoškolaca, preko razmišljanja budućih pravnika, do sudske prakse, jasno je da granica između mišljenja i govora mržnje nije uvijek jednostavna niti unaprijed data. Pokazalo se da sloboda izražavanja ne prestaje onda kada se pojavi drugačije mišljenje, već kada postane sredstvo za ušutkivanje ili vrijeđanje drugih.

Ovaj članak je kreiran uz finansijsku podršku Evropske unije. Sadržaj članka isključiva je odgovornost Udruženja “Ja bih u EU” Sarajevo i World University Service (WUS) Austria i ne predstavlja nužno stav Evropske unije.